Sve što se dešava istovremeno: otvorene stranice, obaveštenja, podsetnici i veze između servera.
BEAM je virtuelna mašina Erlanga, jezika nastalog za telefonske centrale, gde hiljade razgovora teku istovremeno i nijedan ne sme da obori ostale. Razgovori u Potoku traže isto. Znak ovde je Erlangov, jer BEAM nema svoj.
Proces za svaku otvorenu stranicu
Svaka otvorena stranica ima na serveru svoj lagan proces, sa svojom memorijom. Procesi ne dele memoriju nego šalju jedni drugima poruke, a BEAM ih stalno smenjuje, pa spor posao na jednoj stranici ne zadržava ostale.
Pad ostaje u svom procesu
Kad nešto pođe naopako, pada samo taj proces. Njegova stranica se sama ponovo poveže, a ostali ne primete ništa. Stalne delove aplikacije pokreće nadzornik, koji ih vraća ako stanu.
Memorija se čisti po procesu
Svaki proces sam čisti svoju memoriju, pa čišćenje nikad ne zaustavlja ceo server. Potok to koristi: veza stranice svaki put čisti potpuno, obe se još jednom počiste dve sekunde posle učitavanja, a posle toga stranica na svakih 20 sekundi pogleda svoju vezu i počisti je ako je narasla. Stranica kojoj dve sekunde ništa ne stigne skupi se na ono što zaista drži. Tako i mali server drži mnogo otvorenih stranica.
Pozadinski poslovi su obični procesi
Obaveštenja se šalju iz posebnih procesa, pa stranica ne čeka servise za dostavu. Ko ih dobija računa se u posebnom procesu, a samo slanje upisuje se u Postgres kao poslovi do 500 naloga, koje Oban izvršava po deset odjednom. Posao preživi postavljanje nove verzije, a onaj iz kog ništa nije otišlo pokušava se ponovo, najviše tri puta ukupno. Podsetnici za događaje su proces koji se budi na svakih pola minuta, a tako rade i rokovi glasanja i koraci procesa aplikacija, koje novi odgovor budi i odmah. Jednom na sat drugi proces briše fajlove koje su aplikacije primile, a nijedan odgovor ih nije uzeo. Slike za kartice linkova i za avatare u obaveštenjima crtaju se jedna po jedna, svaka u svom procesu, a najviše tri pregleda linkova preuzimaju se odjednom. Na svakih petnaest minuta još jedan pita Fly.io šta radi i upisuje koliko je taj sat koštao, za stranu sa troškovima. Red koji traje treba samo obaveštenjima, i on je u istoj bazi, bez posrednika pored nje. Još jedan proces čuva uprošćene granice područja i linije ruta koje je mapa tražila i pušta one koje najduže nisu korišćene.
Više servera, jedan sistem
Serveri se pronalaze preko DNS-a i povezuju u klaster. Poruka poslata na jednom stiže do procesa na drugom, bez posrednika kao što je Redis. Dele jedan tajni ključ, pa se novi serveri pri postavljanju nove verzije pridružuju starima, umesto da naprave svoj klaster. Ono što mora da važi za sve njih broji se u Postgres-u: ograničenja za linkove za prijavu, lozinke, pozivnice i obaveštenja, i poslovi koji se ponavljaju, koje radi prvi server u svom periodu, dok ih ostali preskaču. Oban javlja serverima za nove poslove preko istih veza među njima.
Keš u samoj mašini
ETS je tabela u memoriji koju čitaju svi procesi. U njoj Potok drži ono što je skupo izračunati, a retko se menja, kao pristupni token za obaveštenja. Obrađene poruke idu u dve tabele koje se smenjuju: kad se jedna napuni, druga se isprazni i preuzme njeno mesto, a poruka koju je neko u međuvremenu čitao prelazi u nju, pa keš drži ono što se prikazuje i nikad ne raste preko svoje veličine. Slike koje crta, kartice linkova i avatare, čuva u fajlovima na disku, pa ne zauzimaju memoriju, a tako i pločice mape, koje idu i u skladište fajlova koje dele svi serveri. ETS broji i pretrage i preglede mape koje jedna osoba traži, pa jedna stranica ne može da zauzme server; pokušaji prijave i mejlovi koje neko traži da se pošalju broje se u Postgres-u, za sve servere zajedno.
Server meri sam sebe
Svaki server vodi brojeve o sebi: koliko upit čeka bazu, koliko se dugo stranice otvaraju, koliko je ljudi na mreži, koliko je pun red obaveštenja i koliko kasne koraci procesa aplikacija. Peep ih drži u memoriji, a da ništa ne usporava, i daje ih u formatu Prometheus na posebnom portu, koji čita samo Fly.io i od njih crta grafikone.